dellirium-of-adonis
utorak, 22.06.2010.
I pala vece...
Dragi moji,
evo javljam vam se tek sad jer sam danas uzela malo vremena za sebe i posvetila se samo mojim malim hobijima koji me ispunjavaju...
Danas sam puno razmisljala o ljubavi...ljubav je jedan poseban osjecaj kao sto svi znamo zbog kojega smo nekada spremni uciniti ama bas sve, i gledati cijeli svijet roza naocalama iako je realnost potpuno drugacija...
Tako sam i ja nekad...Kad se samo sjetim svoje prve velike ljubavi...Mislim da sam bila spremna i umrijeti u tome trenutku za njega, a on je to ka i svi muskarci znao iskoristavati...Iako je bilo turbulencija poprilicno u nasoj vezi, ipak je bilo i lijepih i dragih uspomena u tih pet godina, stoga ne zalim za nicim...Jedan covjek mi je rekao kada sam mu se jednom pozalila kako bih voljela da ga nikada nisam srela, on mi je rekao :" Nemoj to nikada vise reci, jer ti si barem srela ljubav, a ima ih toliko koji ju nikada nisu dozivjeli"...
Te rijeci su mi se duboko usjekle u pamcenje, i danas zahvaljujuci njemu gledam na svoju proslost sa drugacije strane...
Za mene ima vise vrsti ljubavi...Nikada ni jednu osobu ne mozes voljeti na isti nacin...Nekoga volis jer jer je drag, dobar i pazljiv prema tebi, i to je vise ona brizna ljubav... Nekoga opet volis jer te izludjuje ali opet time u tebi rasplamsava onu vatru za koju nisi ni znao da postoji, i to je vise slijepa ljubav...Nekoga opet volis jer ti je uzasno sexi i ne´mozes skinuti svoj pogled sa njega, i ma koliko ti bio svjestan da je on totalni promasaj za tvoj ljubavni zivot, ipak kad god te nazove, ti si tu pred njegovim vratima i u njegovom krevetu, i to je vise strasna ljubav...
Ljubav je tesko opisati...Koliko god se trudili nitko ju ne moze opisati onakvom kakva je ona zaista..Jer svi ju drugacije i osjecamo...Ja volim i voljela sam na puno nacina (ne mislim direktno na sex ) i uvijek mi je drago sto sam imala prilike znati i osjecati one leptirice u trbuhu, ono slatko iscekivanje, a kada je ono rekao da ce me nazvati, onu pozitivnu nervozu, onaj prvi poljubac...nazalost nisu svi prvi poljupci bili kao iz carolije ali moramo i kroz to proci da bih znali da li je on taj....
Uh sjecam se slinavaca od kojih sam bjezala glavom bez obzira. Kada ti zasline cijelo lice treba ti paket maramica da bih se obrisao i dosao do sebe ponovno...fuj....
Onda onih koji ti vrte jezik u ustima a nemaju pojma uopce sta rade...a ti samo molis Boga, hoce li izvaditi to cudo da uhvatis zrak i pocnes disatii vec jednom....:namcor
Uh ali da, ja se drzim onoga mota, nemoj za nicim zaliti pa eto necu ni za tim...I to je pozitivno utjecalo na mene...Tako da pobjegnem direktno....
Sto da vam kazem dragi moji, svi mi imamo potrebu za ljubavi...Voljeti i biti voljeni...Nazalost danas je to tako tesko naci, tako tesko naci onu pravu iskrenu ljubav...nekoga tko ce te voljeti takvu kakvu jesi i iznutra i izvana...
I nisu samo muskarci krivi tome kako cujem cesto u razgovorima, djevojke su se isto jako promijenile...Vise im nije bitna toliko ljubav koliko financijska sigurnost...Ali zaboravljaju da to donosi srecu samo na trenutak, jer svi mi ma koliko tesko za priznati zelimo zagrljaj, njeznost i onaj poljubac koji nam govori...On je taj.....
ponedjeljak, 21.06.2010.
I pobjeda!!!
Ah dragi moji danas sam vam ostala duzna za post... Evo ja vam slavim, Portugal je pobijedio cak citavih 7:0 i jako sam happy...Bar nisam furala majicu bezveze! 
Voljela bih ja i da je nasa Hrvatska upala
ali sta je tu je...Jos samo cetiri godine a kaze se da vrijeme leti brzo 
Ovdje je jako hladno, kao od sutra najvaljuju proljepsanje i nova nema nista. Za cudo zivo, danas nikakvih drama nikakvih problema, samo uzivanje...Spava mi se, kronicno sam neispavana ovih dana pa to utjece i na moje postove....
Danas sam vam htjela napisati jedan post o ljubavi...ali mislim da cu ga ipak ostaviti za neki drugi puta. Preumorna sam i mislim da bih trebala na posljepodnevni spavanac....stoga cu malo i nadam se mi necete zamjeriti sto danas nisam brbljava (ali cak i ja ponekad uspijem malo sutiti)....
Vasa Lidija....
nedjelja, 20.06.2010.
Rat
Eh ovo je sad bilo zanimljivo...nije mi bilo potrebno, ali nasla sam se u pogresno vrijeme na pogresnom mjestu...
Moja draga kolegica koja je zajedno s jednim deckom, je napravila toliku scenu u kaficu da sam htjela pobjeci glavom bez obzira...Zasto su zene toliko posesivne i ljubomorne? Pa gdje je tu povjerenje? Ako zelimo da nam veza funkcionira, sigurno nece funkcionirati ako napravimo LOM zbog nicega sto je najgore...
Mali osvrt kako je nastalo do LOMA...Recimo da sam ja isto na kraju ispala kriva duzna i neduzna...Sjedimo mi tako u kaficu, gledamo nogomet i sve super. Lijepa atmosfera, cak sam skuzila ko i igra kad moja kolegica ode u toalet..Osta ja sama sa njezinim deckom i pocnemo nas dvoje pricati o zivotu, i kako svi mi i kada smo sretni uvijek na kraju tezimo za necim visim...Uvijek postoji zelja u nama da napravimo i jos bolje od zivota...Razgovor je tako tekao mirno, i ja i on smo se prilicno nasli na istoj razini razmisljanja sve dok se moja kolegica nije vratila...Kada je cula o cemu razgovaramo odjednom se sa nicim nije slagala ( a u biti znam da je i ona ista ta koja isto razmislja) i pocela okrivljavati svoga decka kako on time zeli reci da on uopce nije sretan s njom!
Ja da spasim situaciju sam pokusala joj objasniti sto zapravo mi zelimo reci time kad kazemo da smo sretni, ali da uvijek u nama postoji jedan dio koji nedostaje i zeli vise, ali ona je bila toliko uporna i ljuta sto se nismo slozili s njom, da je na kraju nastao RAT izmedju njih dvoje...Ja sam nastavila piti svoj juice praveci se da da gledam utakmicu, ali od vriske i galame to je bila nemoguca misija.
Sto je najgore od svega na kraju se i on toliko razljutio da joj je rekao takve stvari od kojih sam se i ja sama zacrvenila...Jedna od tih stvari je bila i.."Nisam uopce pricao s tobom, nego s njom, sta se odmah uplices u razgovor..." Od najbolje prijateljice u jednom trenu sam postala neprijatelj! I to samo zato sto sam imala isto misljenje kao njezin decko?!? Oh dragi moji, pa zar je to moguce da zene mogu toliko shvatiti krivo stvari?
Tako nece zadrzati muskarca nego ce on pobjeci glavom bez obzira sto joj je takodjer spomenuo...
Neznam, mislim da se rat i dalje vodi u njihovom domu, a ja se osjecam usrano ni kriva ni duzna....
Mislim da mi treba godisnji od drama koje se stalno dogadjaju u mome zivotu...
Da i ja ne dramatiziram vise pozeliti cu vam laku noc...i do sutra....vasa Lidija
Insomnia
Evo nocas me je lupila insomnija...Nisam skoro oka sklopila, sto od vrucine koja me je izludila, sto od bolova u ramenu (stari se) 
Jucer mi je dan bio prilicno veseo..Posto je zavladala nogometna groznica ( a i mi zene moramo biti u trendu s time inace ispadamo iz lige) otisli smo zajedno sa prijateljima u jedan drugi grad Bad Homburg, gdje smo se nasli sa jos vise prijatelja i onda smo svi u nogometnoj groznici sjedili pred velikim ekranom, ispijali pivo
i navijali...Ja sam navijala za narandjaste to mi je bila dovoljna informacija...
Sutra igra Portugal, a tome se jako radujem jer moj muzic dolazi iz Portugala, pa sam si vec kupila majicu I love Portugal (sto li sve ne radimo za nase muzeve)
i sutra idem najvjerovatnije u Frankfurt na live prijenos gdje se odjednom nadju svi Portugalci za koje prije nismo ni znali da zive oko nas......
Ok dosta o nogometu, malo mi je previse na rano jutro! Uglavnom danas planiram jedan lezeran dan...Sto se dogodi, dogodi...Opustanje, kavica, drustvo i nista vise...Jos nisam odredila kako je tocno vrijeme danas, malo je oblacno, pa onda kao proviri sunce, tako da sam spremna na sve,,,Uspjela sam skupiti hrabrosti pa sam muzu rekla jucer za moju malu nesrecu...
Recimo da je on reagirao ovako...A zasto mi pobogu placamo osiguranje??? A ja ko prava plavusa, pitam ga pa zasto?
A on iz svega glasa: Pa mozda zato da kada udarimo tudji auto, nase osiguranje to i plati!?!
Hmmm, sto da vam kazem na to. Debeljko je zaista imao sretan dan...A ja sam naucila za sto sluzi osiguranje!
Doduse malo prekasno, ali uvijek se uci na greskama..ili..??? ja to samu sebe tjesim.... Eto ti ga na, stvarno nekad ispadnem plavusica, ali zato i jesam toliko slatka pa se ni muzic nije dugo durio na mene...
Do kasnije dragi moji zelim vam uspjesan i lijep dan.....
Vasa Lidija
subota, 19.06.2010.
Oporavak...
Dobro jutro dragi moji,
Evo jos jedno jutro, jos jedan dan, jos jedan novi pocetak.... Uspjela sam cak zaspati sinoc, i spavala sam kao bebica..Sada sam popila svoju jutarnju kavu, i slijedi naravno dotjerivanje koje ce potrajati samo nekih dva sata.. Nemam pojma sta cu danas raditi..Naime moj muz je danas slobodan pa cu ga imati prilike cak i vidjeti jednom tjedno...hahaha Tako da danas njemu prepustam odluke sto i kako cemo se danas zabaviti...Iako je on potpuno razlicit od mene, pa je njemu tip zabave, hajmo draga ostati doma!
Da ne shvatite krivo, volim ja home sweet home, ali volim i pogledati nesto novo, dozivjeti nesto novo, ipak imamo jedan zivot i premalo vremena, pa cemu ga tratiti stalno sjedeci kod kuce i gledajuci tv, ili viseci neprestano na fb, sto mi je u posljednjih mjesec dana isto postala opsesija
Ok dragi moj, ovaj post nece biti tako dug, jer vrijeme je da krenem u smjeru kupatila ako zelim zavrsiti danas sa svojim pripremama dotjerivanja, a do kasnije ili do sutra saljem vam 
petak, 18.06.2010.
Sok therapy
Svako jutro, svako vece
mom bibi se negdje krece...
Krenuo je danas putem bazena,
ali jadnog vozila ga zena.
Odjednom nesto crveno malo
mom bibi na put stalo...
Cujem prasak, cujem i bum,
ni ne okrenuh se kad ono DUM!
Mom bibi ne bi nista,
samo mi lisnica postade cista.
A ja od zora neznam sta cu,
pa sad ocajna cekam placu.
Od soka cak i pisem pjesme
o mome bibi koga sklanjam s ceste.....
The End...
I BUM!!!!
Dragi moji, e pa kod mene ama bas nikada nije dosadno!
Kao sto sam vam i rekla imala sam u planu bazene i przenje na suncu, ali nisam imala u planu i da udarim tudji auto!!!!!
Ali jesam. Prvi puta u svojoj vozackoj karijeri, i to ovdje u njemackoj gdje je dovoljna jedna ogrebotina pa da dobijes kaznu od koje te moze trefiti srcani udar...
Kako se to dogodilo? Pa kada smo krenule sa bazena, prvo sto smo ja i moja sestra vidjele jest jednu babu koja je zavrsila duboko zakopana sa svojim autom u drvetu...Naravno da smo se odvalile smijati, jer mogucnost da toliko udaris auto, i unakazis ga, je bila ravna nuli. Ali baba je uspjela u tome i nadmasila sve granice realnosti!
Dok smo mi sigurne u sebe, izlazile sa parkiralista i razmatrale kako je moguce da je zavrsila cak na drvetu i usput se zajebavale na njezin racun, ja sam zavrsila takodjer na parkiralistu i priljepljena straznjim djelom svojega auta u jedan neocekivani crveni smarti...Jos sam se i pitala u sta sam to udarila, jer nisam pogledala kako treba dok sam izlazila...
Doceko me je debeljuco, sa zenicom, razjaren kao ris, i trazeci da se odmah zove policija...Ja kao dobra dusa, sam rekla ok iako nisam vidjela nikakvu ogrebotinu ili stetu na autu...Plus debeljko se je parkirao gdje ne smije! Na kraju ipak u strahu od zakona i papirologije, sam pristala na nemoralnu ponudu..Tj... placanje u kesu a da nitko nezna...Tako da sam ispljuvala ne mojih, nego sekinih 200 eura i dala debeljku, koji je na kraju sa osmijehom na ustima slavodobitno zakljucio da smo ipak svi mi ljudi i da se to svakome moze desiti!!!
Shits happends! Tako dragi moji, da sam ja osiromasila, u posljednjih pola sata za cak dvjesto eura i sad cu biti na kruhu i vodi sljedecih mjesec dana....
Ali ipak razmisljala sam zasto se to dogodilo, jer sam uvjerena da se sve dogadja sa razlogom i na kraju jedino sto sam mogla zakljuciti jest...Ne smij se tudjoj nesreci!!!!
Jer se i tebi iza ugla moze naci crveni smarti, sa debeljkom unutra sa velikim apetitom za eure!
Do sutra, dok dodjem sebi, pazite kako vozite i ne dopustajte zenama da voze!
Vasa Lidija....
Iz sna...
Jutros me je probudio san... Ponekad imam teske snove, moja sjecanja koja su jos uvijek duboko zakopana i onda se samo ponekad probude da te podsjete da su jos tu... Ali ne zelim pisati o tome..To odmah pokvari dan...
Ovaj suncani lijepi dan koji je preda mnom! Danas definitivno idem na bazene, sunce je, nigdje vjetra, a i kupaci proviruje iz ormara i golica mi mozak da ga obucem vec jednom...
Knjigica pod ruke, light cola naravno (jer uvijek moramo paziti na visak kilica), dobro drustvo, kljuc u ruke, i idemo na "more"....Ah koliko dugo nisam bila na moru...Non stop visim samo na bazenima, i pokusavam time malo ublaziti nedostatak onoga vjetra sa mora, onoga mirisa, oni nocnih setnji uz obalu.. Jako mi to nedostaje... Ali sta je tu je, moramo uzeti u ruke ono sto nam se nudi, zelje nisu i stvarnost... Sjecam se, ovo vam moram ispricati, kada sam bila zadnji puta na moru prije 7 godina... Isla sam sa svojom jos uvijek jednom od najboljih prijateljica..Ivana...Ja i ona smo uvijek bile malo hmmm...kako da to kazem a da ne zvucim prepotentno.. Pa recimo da smo uvijek smatrale da smo bolje od drugih...Najljepse krpice, uvijek lijepa frizura, dotjerana linija (a ako i nije na nekim mjestima, znale smo to dobro prikriti modnim detaljima) i tako smo se ja i ona zaputile na more...Prvi sok nam je bio, da smo zavrsile u nekom apartmanu (koji sam ja izabrala preko interneta) koji je bio prljav, imale smo jedan ljubavni par do nas, koji smo morali slusati svake noci (sto je bio udarac za nas ego) i jos plaza je bila udaljena ne 5 minuta kako nam je nasa gazdarica rekla, nego citavih poooollllaaa sata....
Dok bih se mi dokopale plaze vec bih bile umorne, jer nismo bas bile u nekoj pretjeranoj kondiciji..Ali najzanimljivija je bila jedna vecer, kada nam je objema pala glupa ideja da se idemo kupati gole u kasnim nocnim satima..I tako smo ja i ona se uputile sve vedre i pune optimizma u nocno kupanje...Dosle smo do jednoga djela, gdje su okolo bili restorani i poneko svjetlo u daljini...Ponekad bi netko prosao od prolaznika ali nama to nije smetalo. Skinule smo se kao od majke rodjene i pravac u more! I sve bih bilo super da ja nakon samo par minuta koliko sam se uspjela osvjeziti u moru, nisam osjetila kako me nesto przi po nogama i ne da vise pokrenuti moje noge.... Pokusala sam se izvuci, ali jedino sto sam osjetila su ljigavi papci od necega koji mi doslovno plaze po nogama i prze usput!
Vrisak koji je uslijedio ne moram vam ni opisati...Dok sam se ja borila sa meduzama i da uspijem se docepati obale, moja kolegica je mislila da se ja zajebavam....Tako da joj je trebalo nekih pet minuta mojega vriska i deranja na nju da bih shvatila da sam ja ozbiljna, i da bih pocela bjezati i ona iz vode... Kada sam se napokon uspjela izvuci iz zagrljaja meduza, i i ja docepati obale, nisam se mogla pomaknuti..Noge su mi bile pune crvenih sprzenih tragova, a odjeca nam je bila na sasvim drugom kraju obale...Kako se ja nisam mogla pomaknuti od bolova,, moja draga kolegica (kojoj dugujem sve u tom trenutku) je progutala svoj ego i poptuno gola kao u spasilackoj sluzbi je stala trcati na drugi kraj obale da pokupi nasu odjecu! Ne moram vam ni reci poglede prolaznika..Mislim da im je to bila nezaboravna noc! Eto tako dragi moji, to je bila prica nasega ljetovanja na moru...Naravno ja sam se uspjela oporaviti od meduza iako mi nocni izlasci vise nisu bili dragi jer sam morala sakrivati svoje noge, umjesto da ih pokazem u ljepim ljetnih haljinicama, ali to nam je ostala jedna draga uspomena...I uvijek je se rado sjetimo...Ovu pricu posvecujem svojoj kolegici, koja mi je uvijek u srcu, bez obzira koliko daleko smo jedna od druge...A i za sve vas kao pouka, sto su prijatelji spremni sve uciniti (pa cak i progutati svoju dostojanstvenost) samo da bih ti pomogli...Prave prijatelje je tesko naci, ali ja znam da imam jednu...Ivana volim te...
četvrtak, 17.06.2010.
I dalje je kisni dan...
Hmm, dragi moji ova kista zaista ne misli prestati danas.... Ja se evo borim protiv vlastite pasivnosti, i nastojim i u kisnom danu pronaci zraku sunca...Iako kisa nekada i nije tako losa..Smiri nas, i potakne u nama neka razmisljanja i sjecanja, koja smo vec zaboravili...Sigorno svatko od nas ima neku pricu vezanu uz kisu?
Ja se naprimjer sjecam, kada sam bila na skupu u Rijeci mladih iz svih krajeva Hrvatske, imala sam tada nekih 16 godina, i nisam imala jos pojma sto je zapravo zivot. Bila sam uvijek vedra, otvorena, brbljava (sto mi je i dan danas ostalo) i naivna...
Mislila sam da nema nicega ljepsega od toga kada upoznas i vidis nove ljude, i nova vrata koja se otvaraju pred tobom..Tada nisam znala, da i vrata koja otvoris mogu te ponijeti sasvim losim putem..Da nisu sva vrata na koja pokucas i na koja ti netko otvori, vrata u kojima si dobro dosao...Tada sam mislim, prvi puta naucila lekciju da ljudi znaju biti zli prema tebi, i da te mogu povrijediti..Neki iz ciste ljubomore, neki iz zabave, neki jer su jednostavno vec previse ogorceni na sav svijet pa se moraju iskaliti na nekome...nazalost...
Vidite taj dan kad sam to naucila padala je kisa, isto kao i danas..Cijeli dan, i bila sam mokra ´do koze i mokra od suza...
Ali da ne zavrsimo na ovakav nacin post, reci cu vam jednu tajnu sto svatko od nas zna....
Ono sto te ne ubije, te ojaca...I meni je to puno pomoglo da se danas uvijek i s osmijehom na licu nosim sa svime sto me ceka...I jedva cekam da to i sama sebi pokazem kad opet dodje jedan kisni dan, i netko tko ce mi stati na put i pokusati me povrijediti...Samo sto ovaj put sam ja jaca i od kise....
Voli vas vasa Lidija....
Kisni dan...
Dobro jutro!
Evo danas je kisni dan, pa je i moje raspolozenje poprilicno kisno Mi zene smo uvijek pod utjecajem vremena Kad je sunce, onda nam je osmijeh od uha do uha, jer mozemo obuci nase haljinice, lijepe suknjice, i pokazati nasu zenstvenost u cemu naravno uzivamo, , a kad je kisa, onda smo i mi pokisle, jer nam preostaje ubaciti se u rifle, i debelu majicu, i jos pod kisobranom zakloniti cijeli pogled na nas... A da ne pricam o kosi???? Ne daj Boze da pokisne, e to je vec jaaaako lose....
Uh mislim da mi danas ne preostaje nista drugo nego, zabaciti se u krevet, i pogledati koji film (koji jos dosad nisam pogledala)...Videoteku sam vec skoro cijelu ispraznila, tako da uvijek na kraju moram cekati da izadje nesto novo da bih mogla pogledati...inace vrtim jedan te isti film po par puta, a nakon nekoga vremena i to me ubije u pojam... Poceti cu izogovarati recenice u filmu napamet!
Ah da, da ne zaboravim reci kako je lijepo cuti vase misljenje, stoga zahvaljujem mojem PRVOM citatelju sto je uzeo malo vremena i za moj blog.... To je vec umanjilo efekat kisnoga dana na moje raspolozenje...
Do kasnije, saljem vam puno pozdrava iz kisnoga Frankfurta.....
srijeda, 16.06.2010.
U toku dana....
Evo me nazad...nisam dugo izdrzala a da ne belebecem
Cesto se pitam zasto muskarci imaju tu potrebu uvijek sarmirati zene...
Bila sam na kavi sa sestrom, i htjela sam samo uzivati u suncu i razgovoru, opustiti se, ali uvijek se nadje neko tko ti poremeti taj mir...Sto je najgore to nikada nije osoba za koju mi zelimo da nam poremeti mir, nego uvijek neka pogresna.
I onda, ti pokusavas ispasti ljubazan jer nam tako nalaze nas bonton, ali sve se povede krivim smjerom, pa se na kraju sve zavrsi recenicom: A kad cemo se naci?!
I sto da velim onda, ma nista, dignem se sa stola i kazem cus, i vjerovatno sljedecih mjesec dana cu izbjegavati tu osobu dok joj ne lupi iz dupeta u glavu, da je to bio samo BONTON, i nista vise...
Ali je frustrirajuce... Zasto osobe koje volimo, koje nam nesto znace u zivotu, za koje ustajemo, za koje zivimo, nam nisu nikada spremne dati se do kraja, a one za koje ne marimo, smo kao bozanstvo koje je palo s neba? Ja jos uvijek nisam nasla odgovor, ako ste ga vi nasli spremna sam poslusati uvijek
Ah da, dragí moji, ponekad i ja izgubim zivce pa onda mi treba dopla doza
Uglavnom, sutra je novi dan, novi pocetak, pa cemo vidjeti sta ce nam donijeti, osim kise koja se ocekuje, a ja taman planirala do bazena i prziti se na suncu, ali nista ni od toga..propade plan. Zato je jedan moj mudri prijatelj rekao nikada ne treba nista planirati, jer se onda na kraju samo razocaras. I to je ziva istina!
Pocinjem to prakticirati od sutra
Do sutra zelim vam laku noc, i lijepe snove....Vasa Lidija
Za pocetak....
Hmmm...evo da i ja pokusam malo razgovarati o svome zivotu...Jutro je, lijepo i suncano, nisam sama, seka mi je dosla u posjete pa se osjecam uvijek "zaposleno" s njom....
Inace se zovem Lidija i dolazim iz jednoga maloga mjesta u Slavoniji...Sada zivim u jednom od svjetskih gradova, i tu zaista nalazim svoj smisao zivota i svoj mir...Sigurno, svi znamo kako je to odrastati na selu...
Osim sto ne mozes da prdnes (oprostite na izrazu) jer svi ce susjedi odmah znati, ako si jos uz to i malo drugaciji i odskaces od drugih, zaboravite na svijetlu buducnost...Biti ce te uvijek u ustima drugih ali ne zato sto ste popularni, nego zato sto ste
Ali zaboravimo na to, kad tad cete odrasti i shvatiti da zivot ne mora biti onakav kakav ste mislili, da zivot moze biti ono sto vi zelite a ne drugi...samo treba malo hrabrosti, volje, i vjere u sebe...Nadam se da ste se i vi usudili kao i ja... Za pocetak necu puno pricati o sebi, ali vjerujem kako vrijeme prolazi da cete me upoznati...I moj zivot, i moje snove, i moja razocarenja, i sve ono sto svi nosimo u sebi, samo neko to zeli javno priznati kao i ja, a neki i dalje cuce u svome kutu i zele da im procitamo misli iako je to nemoguca misija...
Dragi moji, to bih bilo to zasada, da ne bih pomislili kako blebecem bez prestanka a do sutra, saljem vam puno pozdrava sa zeljom da me i kritizirate i hvalite i podjelite sa mnom vasa misljenja....dobro dosli u moj svijet!!!
